Djelovanjem Hrvatske seljačke stranke godine 1925. osnovano je prosvjetno društvo „Seljačka sloga“, čiji je cilj bio čuvanje i promicanje narodne kulture, prosvjećivanje seljaštva i suzbijanje nepismenosti. Diljem zemlje nastajali su ogranci koji su okupljali zainteresirane i aktivne u području slikarstva, književnosti, njegovanja tradicionalnih običaja i dr. U središnjici Seljačke sloge u Zagrebu održavali su se i godišnji susreti članova ogranaka na kojima su se raspravljale aktualne teme i predstavljao rad. Dana 16. ožujka na 3. savjetovanju seljaka pisaca i slikara Ivan Generalić pokreće incijativu za osnivanjem „stalne izložbe seljaka slikara“. Isti je dan priređena i mala izložba seljaka slikara na kojoj su izloženi radovi Ivana Generalića, Franje Doleneca, srpskog slikara Buzančića i nekoliko Generalićevih učenika iz Hlebina.

Generalićevu inicijativu prihvatio je Upravni odbor Seljačke sloge te je 7. travnja osnovana Seljačka umjetnička galerija.

Prva izložba novoosnovane Seljačke umjetničke galerije otvorena je 1. studenoga 1952. godine u prostorima Seljačke sloge u Ulici socijalističke republike 17/2 (današnja Zvonimirova ulica).

Izložena su 54 rada 11 izlagača. Autori izložbe su ak. slikari Edo Kovačević, Kamilo Tompa (nekadašnji članovi grupe Zemlja) i Ivo Steiner (savjetnik Savjeta za prosvjetu, nauku i kulturu).

Dr. Dimitrije (Mića) Bašičević aktivno je angažiran u radu Galerije od samih njezinih početaka kao aktivni promicatelj brojnim tekstovima o naivnim umjetnicima i organizator izložbi naivnih umjetnika. Naime, Galerija nema stalno zaposlenu stručnu osobu koja bi sustavno vodila instituciju. Mića Bašičević stoga će nekoliko godina biti aktivan u Galeriji kao vanjski suradnik; godine 1954. osigurano mu je mjesto honorarnog stručnjaka, a tek 1. siječnja 1960. službeno je zaposlen kao kustos Galerije primitivne umjetnosti.

Unatoč neslužbenom angažmanu, Mića Bašičević zaslužan je za postavljanje temelja djelatnosti i aktivnosti Galerije kao muzejske ustanove u smislu prikupljanja, obrade, čuvanja i izlaganja slika i skulptura naivnih umjetnika. U objavljenom tekstu „Seljačka umjetnička galerija“ u Vijestima Društva muzejsko-konzervatorskih radnika NR Hrvatske 1953. uspostavlja temelje muzejske djelatnosti institucije i iznosi svoju viziju i misiju muzeja koji bi obuhvatio geografsko područje cijele tadašnje Jugoslavije, a vremenski „od autora stećaka do Generalića“.

Izložba “Selo i seljaci u očima seljaka umjetnika” otvorena je 8. travnja 1955. Druga je po redu izložba organizirana u Seljačkoj umjetničkoj galeriji. Autor izložbe je dr. Mića Bašičević. Izloženo je 51 djelo 16 autora. Zbog nedostatnih sredstava, Galerija nije tiskala katalog, a izložba je produžena kao stalni postav do kraja godine.

Iste godine otkriven je Petar Smajić i uspostavljen je kontakt s Emerikom Feješom.

Treća Galerijina izložba održana od 18. ožujka do 18. travnja ujedno je i prva popraćena tiskovinom. Autor tekstova u katalogu je Mića Bašičević, zaslužan i za organizaciju i postav izložbe.

Najznačajniji kipar hrvatske naive slučajno je otkriven kao mladić koji je na splitskoj tržnici prodavao svoje uporabne predmete i figurice koje bi izrađivao iz drveta tijekom čuvanja stoke na paši. Njegov talent uočio je Slavan Vidović, sin  poznatog hrvatskog slikara Emanuela Vidovića, koji ga je poticao na daljni rad i priredio mu prvu izložbu 1934. godine u Splitu. Smajić je također izlagao i na izložbama grupe Zemlja.

Izloženo je 38 Smajićevih skulptura iz međuratnoga perioda i recentnoga razdoblja (1955. – 1956.). Mića Bašičević, pišući u Krugovima tekst „Naši primitivci“ (br. 4/5, 1956., str. 198 – 201), svrstava Smajića uz bok Generaliću i Viriusu smatrajući ih prvom generacijom seljaka umjetnika, odnosno našim prvim umjetnicima primitivne umjetnosti.

Seljačka umjetnička galerija gradila je svoje temelje na stvaralaštvu s jedne strane seljaka slikara iz koprivničkog kruga (Ivan Generalić, Mirko Virius, Franjo Mraz), a s druge – dalmatinskih seljaka kipara (Petar Smajić, Lavoslav Torti) i slikara (Eugen Buktenica). Otkriće slika gradskih pejzaža i arhitektonskih struktura Emerika Feješa širi poimanje primitivne umjetnosti i na urbanu komponentu i radničku klasu. Feješ je naime zanatlija koji čitav život živi u gradovima interpretirajući svojim strukturalnim i šarenim pristupom motive s razglednica najpoznatijih europskih građevina i mjesta koje nije imao prilike posjetiti.

Organizaciju, postav te katalog izložbe potpisuje Mića Bašičević.

U okviru spomenutih terminoloških traženja i otkrićem ne samo seljačke nego i umjetnosti drugih samoukih koji nisu nužno seljačkoga podrijetla i boravišta, godine 1957. Seljačka umjetnička galerija mijenja ime u Galeriju primitivne umjetnosti. Katalog izložbe Šoltanina Eugena Buktenice prva je publikacija koja nosi novo ime institucije. Izložbu je organizirala i postavila Mirjana Gvozdanović, koja je volonterski sudjelovala u radu Galerije od veljače 1956., a od listopada je zaposlena kao stručna službenica. 

Ivan Generalić, povijesno prvi slikar hrvatske naivne umjetnosti, ključna je ličnost Hlebinske škole te hrvatske, ali i svjetske naivne umjetnosti. Njegov je talent otkrio Krsto Hegedušić kad je imao samo 15 godina. Izlagao je s grupom Zemlja od 1931 do 1935. Njegovi rani radovi nose zemljaška obilježja u prikazivanju teškog seljačkog života i socijalne nepravde. Tijekom 40-ih okreće se individualnom izričaju te u duhu poetskog realizma stvara idealizirane ruralne motive i pejzaže, koji tijekom 50-ih poprimaju bajkovite elemente i motive netipične za realni prirodni krajolik.

Iako je već skoro trideset godina poznat na našoj umjetničkoj sceni, ovo je prva izložba radova Ivana Generalića koju je postavila Galerija primitivne umjetnosti. Autor izložbe, postava i kataloga je Mića Bašičević.

Matija Skurjeni (Veternica, Hrvatsko zagorje, 1898. – Zaprešić, 1990.), soboslikar, rudar, radnik na željeznici, djelovao je isprva u okviru likovne sekcije željezničarskog kulturno-umjetničkog društva, no u potpunosti se posvećuje slikarstvu tek odlaskom u mirovinu 1956. Godinu dana kasnije upoznaje dr. Miću Bašičevića, a likovni mu izričaj poprima snovita, fantastična obilježja i motive. 60-ih godina upoznaje Radovana Ivšića, koji je zaslužan za Skurjenijevu valorizaciju u Parizu i upoznavanje s krugovima francuskih nadrealista.

Ovo je prva samostalna izložba Matije Skurjenija. Autor izložbe, postava i kataloga je dr. Mića Bašičević.

Izložba „Škola iz Kovačice“ predstavlja odabrane radove seljaka slikara iz sela Kovačica kraj Pančeva. Kovačica je naselje većinskog slovačkog stanovništva s aktivnom kulturnom djelatnosti, posebice nakon drugog svjetskog rata i sveopćeg poticanja amaterskih udruženja i aktivnosti na području bivše Jugoslavije. Tim povodom, na temeljima slikarske sekcije unutar KPD-a „Pokrok“ (Napredak) i potom Društva narodnih slikara, prethodnih udruženja, otvorena je Galerija seljaka slikara Kovačice pri Domu kulture (1955., tri godine nakon osnivanja Seljačke umjetničke galerije pri Seljačkoj slogi u Zagrebu, nastale na isti način, inicijativom slikara amatera organiziranih unutar Seljačke sloge).

Počeci slikarske aktivnosti, u ovom slučaju doslovce nedjeljne, bilježe se krajem 30-ih godina 20. stoljeća, točnije, u 1938. godinu. Prvi seljaci slikari Slovaci su Martin Paluška, Jan Sokol, Mihal Bireš i Vladimir Boboš. Tema njihovih slika (na platnu) je svakodnevica ruralnog življenja s mnoštvom folklornih elemenata (nošnje, tkanje, uporabni predmeti i dr.) koji dokumentiraju kulturu, tradiciju, vjerovanja i običaje. Zagrebačku izložbu priređuje Galerija primitivne umjetnosti. Izložena su 22 rada sljedećih umjetnika: Jana Sokola, Mihaila Bereša, Martina Paluške, Jana Knjazovića, Martina Jonača, Pavela Suhaneka i Jana Venjarskog. Za odabir radova i tekst kataloga zaslužan je dr. Mića Bašičević.

Prva samostalna izložba tada novootkrivenog samoukog slikara Ivana Rabuzina. Izlagati je počeo 1957. na skupnim izložbama slikara amatera u Novom Marofu, Varaždinu i potom Zagrebu, sve do susreta s dr. Mićom Bašičevićem, uz čiju je potporu Rabuzinov talent dosegnuo svoj vrhunac i svjetsko prepoznavanje. Poznat po svojim vedrim simboličkim krajolicima, brežuljcima, cvjetovima svedenim na apstraktne geometrijske forme čiji je gradivni oblik krug, zaslužno slovi kao jedan od ključnih slikara moderne umjetnosti 20. stoljeća.   

Autor izložbe je dr. Mića Bašičević, a dizajn kataloga je prema nacrtu Ivana Rabuzina.

Dana 14. srpnja Narodni odbor grada Zagreba na 38. sjednici Gradskog vijeća i Vijeća proizvođača donio je Rješenje o osnivanju Galerija grada Zagreba. Prema točki 5 Rješenja u sastav GGZ-a kao samostalne stručne jedinice ulaze: Galerija suvremene umjetnosti (današnji MSU), Galerija „Benko Horvat“, Atelijer „Ivana Meštrovića“ i Galerija primitivne umjetnosti (današnji HMNU). Direktor GGZ-a postaje Božo Bek, a kustos rukovoditelj Galerije primitivne umjetnosti postaje dr. Mića Bašičević.

Treća izložba Ivana Generalića u Galeriji primitivne umjetnosti ujedno bilježi i trideset i jednu godinu javnog prepoznavanja Generalićeva slikarstva. Prvi je put izlagao 1931. na 3. izložbi Udruženja umjetnika „Zemlja“ u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Ova izložba obuhvatila je 35 djela nastala 1960. i 1961. Izložbu je posjetilo 8426 ljudi. Dizajn kataloga potpisuje Ivan Picelj, koji od 1961. postaje stalnim suradnikom Galerija grada Zagreba, posebice Galerije suvremene umjetnosti, a time i Galerije primitivne umjetnosti. (usp. U susret Muzeju suvremene umjetnosti / 30 godina Galerije suvremene umjetnosti [katalog], MTM i Galerije grada Zagreba, 1986., str. XXIX). Autor izložbe i predgovora u katalogu je dr. Mića Bašićević.

Izložbom „Naivna umjetnost Jugoslavije“ GPU je obilježila deset godina svoga postojanja. Izloženo je 95 djela jugoslavenskih naivnih umjetnika. Predgovor kataloga napisao je dr. Mića Bašičević, Ivan Picelj dizajnirao je katalog i plakat. Bašičević je pritom u predgovoru istaknuo paralelni tijek pojave i procesa borbe za afirmacijom naivne umjetnosti i apstraktne. Obje su svakako ravnopravne sastavnice moderne umjetnosti 20. stoljeća, s razlikom, kako bi Bašičević rekao, u umjetnikovom pogledu na svijet, u kojemu nastaje svaka nova umjetnost (usp. predgovor kataloga). Izložba je pod nazivom „Narodni hudožniki-primitivisti Jugoslavii“ u još opširnijem opsegu gostovala u Lenjingradu (Sankt Peterburgu) i Moskvi 1963. godine.

Tekst predgovora pisao je Oto Bihalji-Merin, srpski likovni kritičar, inače suosnivač izdavačke kuće Nolit, koji se bavio umjetnosti 20.stoljeća, a posebice naivnom umjetnosti. U pregovoru objašnjava sadržajnu mijenu pojma primitivnog: isprva je označavao nešto iskonsko, historijski davno, ili s druge strane, umjetnost tzv. primitivnih naroda koja je bila u službi rituala, a time i neosobni, neautorski izraz kolektiva, ili nama bliže, narodna umjetnost koja je isto takav anonimni iskaz tradicije i običaja. Kriza građanske umjetnosti dovela je do „otkrivanja“ likovnih iskaza drugih. Od Gauguinovih Haićana do jugoslavenskih naiva, poput hlebinskih slikara otkrivenih Zemljaškim tendencijama za novom stvarnosti i demokratizacijom umjetnosti, slovačkih slikara u selu Kovačica u Srbiji ili srpskih u selu Oparići u centralnoj Srbiji. Osim ovih grupa, afirmirane su i individualne pojave.