Dimitrije Bašičević bio je povjesničar umjetnosti, kritičar, kustos i prvi voditelj Galerije primitivnih umjetnosti (danas Hrvatski muzej naivne umjetnosti), koji je profesionalno u kontinuitetu angažiran od 1954. godine. 1964. godine zbog »slučaja Bosilj« podnosi ostavku na tu dužnost.

Rođen je u Šidu 14. travnja 1921. godine. Osnovnu školu pohađao je u rodnom selu, a gimnaziju u Sremskoj Mitrovici, Sremskim Karlovcima i Vukovaru. U trenutku rata zajedno s bratom i ocem bježi u Beč, gdje upisuje studij povijest umjetnosti i filozofije. Diplomirao je u Zagrebu, 1949. godine.

Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1957. godine s radom na temu „Sava Šumanović – život i djelo“.

Bio je aktivan na tadašnjoj sceni kao likovni kritičar, angažiran oko promocije primitivne umjetnosti u ranom poslijeratnom razdoblju i veliki podupiratelj naivne umjetnosti i tadašnjih prvih umjetnika seljaka.

Osim u Galeriji suvremene umjetnosti, vodio je i Galeriju primitivne umjetnosti do 1964. godine te nakon toga i Centar za film, fotografiju i televiziju.

Istodobno piše tekstove za Enciklopediju likovnih umetnosti te objavljuje knjige o Mirku Viriusu (1950.), Savi Šumanoviću (1960.) i Ivanu Generaliću (1962.).

Razdoblje od 1963. do 1965. godine predstavlja vrlo mučne stranice u analima rada galerije (danas HMNU-a) i vjerojatno jedinstven primjer jednog krajnje opasnog rada i nemilog napada na Galeriju primitivne umjetnosti pokretanjem pitanja o autentičnosti slikarstva Ilije Bosilja i »krivici« stručnjaka koji su ga lansirali, tako da je čak Kulturno-prosvjetno vijeće Skupštine grada Zagreba bilo prinuđeno osnovati zasebnu komisiju za ispitivanje ovog slučaja. Stručnjaci koji su radili u komisiji »ogradili su se od ovakvog načina provjeravanja autentičnosti autorstva u oblasti slikarstva« utvrdivši da je autorstvo djela Ilije Bosilja “stvarno i nesumnjivo” te kao takvo maksimalno prihvaćeno za prezentaciju na muzejskoj razini.

autorica teksta:

Gabrijela Krmpotić Kos, prof. mag.mus. MAS

ravnateljica HMNU-a