16. DIGITALNA Noć muzeja

Prvijenci iz arhive – digitalizirani katalozi klasika naivne umjetnosti

Hrvatski muzej naivne umjetnosti unutar svojih 16 dokumentacijskih fondova čuva znanje, sustavno prikupljano od osnutka 1952. godine, o hrvatskoj te inozemnoj naivnoj, autsajderskoj i art brut umjetnosti. U povodu 16. Noći muzeja, HMNU na svojoj mrežnoj stranici nudi pristup digitaliziranim katalozima prvih samostalnih izložbi naivnih umjetnika u tadašnjoj Seljačkoj umjetničkoj galeriji, odnosno Galeriji primitivne umjetnosti. Katalozi su to početaka bilježenja u našoj sredini novoprepoznatih likovnih pojava i umjetnika, kasnije predstavnika hrvatske naivne umjetnosti: Ivana Generalića, Ivana Rabuzina, Ivana Lackovića Croate, Petra Smajića, Mirka Viriusa, Matije Skurjenija i dr. Osim što su prenositelji sadržaja (teksta i slike o likovnom fenomenu i umjetniku), katalozi su i dokumenti vremena koji nose metatekstualnu nadogradnju, tj. podatke o povijesti institucije. Naposljetku, svojim su oblikovnim rješenjem i materijalna, likovna činjenica.

Najraniji katalog onaj je našeg prvog naivnog kipara – Petra Smajića, kojeg Mića Bašičević svrstava uz bok Ivanu Generaliću i Mirku Viriusu, „prvoj generaciji naših seljaka umjetnika“ (Bašičević, 1956: 198). Izložba s 38 djela održana je 18. 3. – 18. 4. 1956. u Seljačkoj umjetničkoj galeriji smještenoj u prostorima Seljačke sloge u Ulici socijalističke revolucije 17/II (današnja Zvonimirova ulica). Prvi kustos i voditelj tadašnje Seljačke umjetničke galerije Mića Bašičević, uz opis umjetničkih kvaliteta Smajićevih skulptura kao materijaliziranih ideja, u katalogu otvara problem oko samoga nazivlja ovakve – samouke –  vrste umjetnosti. Ističe kako su primitivi, moderni primitivi i „art populare“ operativni termini za opisivanje u nas novoprepoznate umjetničke pojave, koja još nije objašnjena ni na svjetskoj razini.   

Uočavanje drugih žarišta ovoga likovnog fenomena nastavlja se i u katalogu prve samostalne izložbe Emerika Feješa. Uz Hlebinsku školu i dalmatinske kipare kao do tad prepoznatih „primitiva“ proizašlih iz seoskog konteksta i folklora (Bašićević), otkriven je ovaj samouki slikar, „urbani primitivist“, izrastao iz urbane radničke svakodnevice koji slika dinamične, rasteraste arhitektonske cjeline prepoznatljivih toposa. Katalog te izložbe ujedno je i posljednji koji nosi naziv Seljačke umjetničke galerije. Godine 1956. Galerija mijenja ime iz seljačke umjetničke u Galeriju primitivne umjetnosti, šireći time fokus i na druge oblike samouke umjetnosti, ne samo one proizašle iz izričaja seoskih kipara i slikara (Crnković, 2012: 25). To već pokazuje katalog Eugena Buktenice, primitivnog, odnosno, samoukog umjetnika (Gvozdanović) koji sumarnim potezima i statičnošću prikaza prenosi dalmatinsku svakidašnjicu. Izložbu Šoltanina Eugena Buktenice, održanu 21. 4. – 21. 5. 1957., potpisuje Mirjana Gvozdanović, a na katalogu je novi naziv institucije: Galerija primitivne umjetnosti.

U drugoj polovici 20. stoljeća otkrivene su i druge samouke ličnosti individualnog umjetničkog izričaja. Prva samostalna izložba Matije Skurjenija priređena je 21. 12. 1958. – 30. 1. 1959. Autor izložbe i kataloga, Mića Bašičević, odabire biografski diskurs za kratki predgovor, prikladan predstavljanju novog „samoukog slikara“ (Bašićević). Umjetnikovu biografiju u istu svrhu  Bašičević koristi i u poetskom predgovoru izložbe Ivana Rabuzina  21. 5. – 30. 6. 1960., kojeg pak naziva naivnim slikarom. Uporaba termina „naiva, naivan“ nije slučajna. Dokaz toga je da od 60-ih termin naivna umjetnost postupno globalno prevladava (Crnković, 2012: 27). Rabuzinova izložba obuhvaćala je 20 radova kojima je umjetnik zacrtao svoj prepoznatljiv izričaj u apstrahiranim a opet tako životnim imaginarnim pejzažima gradivnih jedinica – krugova – za koje se opredjeljuje od 1959. i koji ostaju prepoznatljiv iskaz do kraja njegova slikarskog rada.

Pioniru i klasiku hrvatske naivne umjetnosti, tada već afirmiranom umjetniku – Ivanu Generaliću – prva izložba (izložba crteža), u Galeriji primitivne umjetnosti priređena je 1958. (25. 5. – 29. 6. 1958.). Kratki predgovor kataloga-pozivnice o naravi Generalićeva crteža s potpisom Miće Bašičevića citat je iz 1953., kada počinje njihova suradnja i Bašičevićev poticaj Generaliću za zaokret od realističnih prikaza ka fantastičnom (Crnković, 2017: 82). Iste godine Generalić ima samostalnu izložbu u Parizu gdje boravi dva mjeseca. Najznačajniji naivni crtač te vrsni pejzažist Ivan Lacković Croata izlagati je počeo 1962., a od 1968. postaje profesionalnim slikarom (Crnković, 2012: 52). Godinu dana poslije priređena mu je samostalna izložba, prva u Galeriji primitivne umjetnosti. Autor predgovora Ivan Gotthardi Škiljan smješta Lackovića u kontekst Hlebina i Krste Hegedušića te u sam vrh hrvatske naivne umjetnosti. Pišući o Lackovićevoj likovnoj vrijednosti, autor ističe umjetnikovu crtačku i slikarsku kvalitetu koja odražava nostalgiju za utopijom, izgubljenim rajem spram „nehumane tehnokratske civilizacije“.

Vizualni identitet kataloga

Katalog izložbe Petra Smajića ujedno je i prvi katalog Seljačke umjetničke galerije (Vrkljan Križić, 1991: 151). Likovno rješenje istovjetno je onomu Eugena Buktenice (1957.): crno-bijela naslovnica horizontalnu zadanost kataloga dvotrećinski dijeli na dominantnu reprodukciju djela i crni blok koji u dnu kombinacijom rukopisne te tiskane tipografije daje ime i prezime umjetnika. Katalog je raspoređen na sljedeći način: predlist s podacima smještenim u gornji lijevi dio; neprekinuti tekst predgovora; vizualni dio (reprodukcije); tekstni dio (kataloški popis djela).

Katalog izložbe Emerika Feješa (1956.) odstupa od ovakve organizacije sadržaja i jedini je od kataloga koji predgovor teksta ne tretira kao kompaktnu cjelinu, nego ga prekida reprodukcijama. Ne sadrži ni predlist, a naslovnica je jedina iz 50-ih godina koja nije ilustrativna, nego sadrži rukom pisani potpis autora.

Katalozi izložbi Ivana Generalića (1958.), Matije Skurjenija (1958.) te Ivana Večenaja (1959.) primjer su drugačijeg pristupa vizualnom oblikovanju. Manjeg su opsega, kvadratnog formata i crno-bijelih reprodukcija. Naslovnice nose istovjetno kompozicijsko rješenje: gore lijevo je likovni element (crtež ili dio crteža) a crveno-crni tekstni podaci (naziv institucije, naziv izložbe i trajanje) nalaze se u desnom i donjem dijelu. Slijedi potom kratki blok teksta – predgovora, te varijacije odnosa kataloškog popisa i reprodukcija (teksni dio nepovezano prati reproducirano; tekstni dio prekida blok s reprodukcijama).

Iznimku u oblikovanju predstavlja katalog izložbe Ivana Rabuzina (1960.). Kao sveobuhvatni likovni princip organsko i oblo iz Rabuzinovih ulja seli se u vizual, tipografiju i kolor kataloga izložbe. Riječ je o osobnom umjetnikovom doprinosu: nacrt za katalog napravio je sam Rabuzin.

Drugom pripadniku prve generacije Hlebinske škole – Mirku Viriusu – prva samostalna izložba u Galeriji primitivne umjetnosti održana je posthumno i obilježila je dvadesetu obljetnicu tragične slikarove smrti. Minimalističko a monumentalno rješenje naslovnice kataloga korespondira s navedenim okolnostima: sredinom crne pozadine kvadratnog formata kataloga linijski čisto, te kontrastno, bijelim slovima ispisano je „virius“. Oblikovanje kataloga potpisuje Ivan Picelj, koji ranih 60-ih počinje surađivati s GPU-om. U tom razdoblju oblikuje standard Galerijinih tiskovina: ujednačenog su kvadratnog formata, čistih, jednobojnih naslovnica (najčešće bijele pozadine) koje sadrže samo prezime umjetnika oblikovano čistom tipografijom, često u koloru. Sadržaj kataloga potom slijedi oštru podjelu i fiksni ritam izmjene tekstnog i likovnog djela: na bjelinu predlista s minimalnim informacijama smještenim u desni donji kut nastavlja se neprekinuti blok teksta predgovora koji smjenjuje likovni dio; niz crno-bijelih reprodukcija s legendom sastavljenom od naziva djela i godine, nakon kojeg slijedi čisti tekstni blok – kataloški popis, potom fotoportret umjetnika te blok teksta biografije. Katalog zatvara impresum, oblikovan kao i predlist, s prevladavajućom bjelinom stranice.

Na taj način, Piceljevim autorstvom, oblikovani su katalozi prve samostalne izložbe Ivana Lackovića Croate i Mije Kovačića te niz kataloga inozemnih umjetnika (ovdje odabrani Bogosav Živković i Ilija Bosilj,  Vangel Naumovski, Van der Steen, Nikifor), koje se od samih početaka djelovanja GPU-a uključivalo u hrvatski kulturni prostor te koji iziskuju zasebni prostor interpretacije.

PREMA ZAKLJUČKU

Prikazani katalozi hrvatskih umjetnika iz 50-ih i 60-ih godina pokazuju putanju razvoja hrvatske naivne umjetnosti, fenomena koji je proizašao iz Hlebina 30-ih godina, kao likovni iskaz talentiranih seljaka slikara i kipara. Institucionalni začeci 50-ih obilježeni su tim kontekstom: otvorena je Stalna izložba seljaka slikara, utemeljena Seljačka umjetnička galerija. Otkrićem drugih umjetnika izvan Hlebina – (Smajić, Feješ, Buktenica) – od druge polovice 50-ih u uporabi je sve više termin „primitivna umjetnost“, što rezultira i promjenom imena institucije u Galeriju primitivne umjetnosti. Postupno tijekom 60-ih prevladava termin „naivna umjetnost“ (katalozi Rabuzina, Lackovića, Mije Kovačića), koji se koristi i danas. Paralelno s razvojem percepcije ove likovne pojave i njezinom institucionalizacijom stabilizirao se i dizajn kataloga: od raznovrsnih varijacija odnosa tekstnog i likovnog dijela sadržaja s likovno riješenim naslovnicama u 50-im godinama, do postupne standardizacije dizajna kataloga početkom 60-ih i kontinuiranom suradnjom s istim dizajnerom – Ivanom Piceljom.

Objavljeni digitalizirani katalozi više su od same kronike događaja i osobne karte pojedinog umjetnika: oni su materijalni dokazi pristupa i promišljanja o tada novom likovnom fenomenu naivne umjetnosti te neposredno nude uvid u iščitavanje mijena i razvoj same institucije te promišljanje o dizajnu i njegovoj važnosti.

Mateja Fabijanić

Literatura

  • digitalizirani katalozi: Izbor iz arhive https://hmnu.hr/online-publikacije/
  • Mića Bašičević, Naši primitivci / Povodom izložbe Petra Smajića, Krugovi, br. 4-5, 1956., str. 198-201, Arhiv HMNU
  • Vladimir Crnković, Hrvatski muzej naivne umjetnosti / Vodič kroz muzejsku zbirku // Naiva, art brut i autsajderska umjetnost /// Antologija, Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 2012.
  • Vladimir Crnković, Generalić, Hrvatski muzej naivne umjetnosti: Klasici naive, 2017.
  • Nada Vrkljan Križić (ur.), et. al.,  Naivna umjetnost, monografija, Muzej suvremene umjetnosti; Galerija primitivne umjetnosti, 1991.
  • Svjetlana Sumpor, Ivan Generalić 1930 – 1945., monografija, Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 2010.
  • Svjetlana Sumpor, Mali vodič kroz Hrvatski muzej naivne umjetnosti, Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 2018.


Impresum

Prvijenci iz arhive – digitalizirani katalozi klasika naivne umjetnosti

Digitalizirane publikacije iz dokumentacijskih fondova HMNU-a

U povodu 16. Noći muzeja 29. siječnja 2021.

Stranice projekta: https://hmnu.hr/online-publikacije/  (linkovi) online publikacije / vremeplov

Inicijatorica projekta: Gabrijela Krmpotić Kos, ravnateljica HMNU-a

Autorica projekta: Mateja Fabijanić

Tekst: Mateja Fabijanić

Izbor kataloga: Mateja Fabijanić

Prilagodba publikacija za mrežnu stranicu: Sizis d.o.o.

Tehnička podrška: Ante Desanti, Beta-it

© HMNU, 2021

a

Pon ‒ Sub: 10:00 ‒ 18:00
Ned: 10:00 ‒ 13:00

Odrasli: 25 KN
Učenici, Studenti, osobe s invaliditetom: 15 KN

Ćirilometodska ulica 3, 10000 Zagreb
+38514851911, +38514852125